Željka Babić: Dječja dosada na putovanju je naporna, rješenje je edutainment

Hrvatska , Intervju / 05. 05. 2017. / Autor:

Edutainment, pojam koji je osmislila kompanija „Walt Disney“ za svoju seriju crtića o prirodi i znanosti, danas se koristi i za mnogo drugih stvari, a u osnovnom smislu edutainment se odnosi na zabavu uz poučavanje.

U turizmu edutainment se najčešće koristi u animaciji. Uvijek kada se kroz zabavu uči nešto novo – kuhanje, ples, strani jezici i drugo – to je edutainment. Željka Babić iz Hrvatske odlučila se da pomogne razvoj edutainmenta i ponudi ovakve programe za turističku animaciju, a osnovni cilj joj je da ljudi dožive nešto novo, ali i da njihova djeca dobiju kvalitetne programe, da nešto nauče, upoznaju kraj u kojem borave, da vreme iskoriste dobro i kvalitetno.

Izvor: womeninadria.com

U intervjuu za sajt Hotelijeri.com Željka Babić otkriva zašto se odlučila baš za edutainment, na koji način se on može primjeniti u turizmu, kao i kakvi su dosadašnji rezultati hotela koji su ovaj vid učenja obuhvatili svojom ponudom.

Na koji način edutainment može biti iskorišćen u turizmu i koji su sadržaji koje nudi?

Turistička animacija već koristi edutainment – samo se to možda tako ne zove. Uvijek kad kroz zabavu učite ljude nešto – kuhati, plesati, strane jezike, slikati, loviti ribu – to je edutainment. Pitanje je samo koliko je elaboriran, svjež i inovativan. Lanci poput Ritza, Hyatta ili hotela poput Schloss Elmaua artikulirano koriste ovaj pristup u animaciji svojih malih gostiju. Sve može biti predmet edutainment radionica, no najinteresantnije teme su priroda, životnje, biljke, lokalna baština – kulinarska, umjetnička, etnografska, arhitektonska, eventualno znanstvene teme za mlađu djecu, prikazane kroz istraživačke dječje programe. No bitno je da nemamo „gledanje“, ta vremena su prošla. Dobra primjer je da na jednoj lokaciji u Velikoj Britaniji imate arheološko nalazište prepravljeno za turiste. Zamislite sada atrakcije kad mali gosti idu „biti“ arheolozi.

Odakle ideja da se edutainment iskoristi baš u turizmu?

Kao mama koja se bavila ovim tipom radonica i programa za djecu, uvijek sam najviše uživala s djecom u programima koji su napredni, razigrani, veseli, gdje ima puno doživljaja, novih iskustava. I zato sam odlučila razviti i ponuditi takve programe za turističku animaciju, kao i sve što radim, iz svojeg iskustva i potrebe. Ljudi žele doživjeti nešto, ali i žele da njihova djeca dobiju kvalitetne programe, da nešto nauče, da upoznaju kraj u kojem borave, da iskoriste vrijeme dobro i kvalitetno. Istodobno, da budem poštena, kad animacija nije bila negdje dobra, djeca nisu htjela ostati, bilo im je dosadno. I to zna biti frustrirajuće. Došli ste na odmor, a djeca ne znaju što bi sa sobom. Dječja dosada je vrlo naporna roditelju.

Koja je razlika između klasičnih i edutainment igraonica?

Ako mene pitate, edutainment igraonica nudi sofisticiranije igračke, poticaje i otvorena je više nestrukturiranoj istraživačkoj igri – umjesto skakanju ili jednostavnijim aktivnostima. Može to biti i sa modularnim setovima za gradnju kakve preporučujem klijentima, a sklona sam preporučiti i takozvane edukativne inovacije, igračke novog doba koje su toliko sjajne u svojoj “igrivosti” i rezoniraju s modernim djetetom.

Također, jako volim kad se igraonica ili prostor za igru uredi s nekim centralnim, konceptualnim dijelom. Na primjer: zgodno je u hotelima Le Meridien jer su izradili veliku kartu svijeta preko cijelog zida na koju je moguće “upiknuti” zastavicu na mjesto odakle dolaze mali gosti. To je s jedne strane dekoracija, a s druge poticaj za upoznavanje, igre, razgovor o raznim dijelovima svijeta.

Za Mirami family village osmislila sam igru Periodni pikado. Kroz spoj pikada i polja u obliku periodnog sustava elemenata dobivate priliku da se nauče neke zabavne činjenice o kemijskim elementima. Naravno, izdvojit ćete one koji su djeci atraktivni – eksplozivni, otrovni, zlato, srebro, kisik, radioaktivni. Na taj će se način oni kroz igru upoznati s periodnim sustavom elemenata.

Ritz na Hawaima ima golemu kartu Hawaija na podu, kao igralište. Djeca skaču s otoka na otok, koriste tu kartu kao poticaj na igru. Putem toga uče, prepoznaju oblike otoka i ta će im slika uvijek ostati kao nešto drago i prepoznatljivo na globusu.

Koje igre su najprimamljivije deci?

Djeca su mali istraživači. Sve što postavlja izazov, priliku za istraživanje, zamišljanje, kreiranje za njih je primamljivo. Oni vole sve: kuhati, voziti robote, slagati, crtati, tragati za raznim biljakama, gledati kroz mikroskop. Djeca žele saznati sve o svijetu oko sebe, ali na svoj način. Znate ono – što će biti ako napravim ovo, pa ono, pa ovo. Žele doživjeti, vidjeti, dotaknuti. Uspjeh igre i programa mjerim po sjaju dječjih očiju. I smijehu.

Čime se opremaju edutainment prostorije?

Ovisno o tome što želite „edu-tainati“ :). Rekla bih da je prvi korak angažirajućeg, pamtljivog, poticajnog edutainmenta prostor. Zaigranost, koncept, neka „igralica“ na podu, nešto što traži da stanete u to i poigrate se… atraktivni materijali, priča o vašoj temi kroz oblik namještaja… Dobar primjer edutainmenta je Muzej Iluzija, nastao u Zagrebu. Ne samo da imate slike, nego i cijele sobe koje izokreću vašu percepciju, kroz vaše tjelesno iskustvo prikazuju fenomene optičkih i drugih iluzija. No, mašta je granica. Nema pravila.

Da li radite sami ili imate oko sebe još osoblja?

Imam suradnike za svako polje znanosti s kojima razrađujem ili provjeravam točnost kreiranog sadržaja, kao i suradnike za razne aspekte posla. Naravno, želja mi obučiti jedan novi tim mladih, stalno zaposlenih ljudi. Možda je točnije reći – ljudi s kojima ću se nastaviti igrati, zabavljati, uočavati čudo, paradoks, kreirati koncepte koji će prvo nama, a onda i ostalima izazvati osmijeh na licu. U projektu prije nego što sam se posvetila hotelskim programima radila sam s predivnim timom kolega i nema ljepše nego doći na posao u kojem vam je posao – igrati se. No, vjerovali ili ne, nije lako pronaći ljude koji će se prepustiti mašti i koji posao i učenje vide kao igru.

Kakvi su dosadašnji rezultati edutainment učenja?

Puno organizacija, timova, nastavnika, pa čak i u našim krajevima koristi taj pristup. Nije važno kako ga zovu. Svaki put kad se kroz neku radionicu, nastavu ili doživljaj približili djetetu neki fenomen, kad ga je ono zavoljelo, povezalo sa svojim iskustvom, pomogli ste razvoju bolje, obrazovanije, šire, radosnije osobe, koja voli svijet, život i ljude. U tome je bit.

Gde je edutainment trenutno van Hrvatske, u svetu?

Bliski i Daleki Istok ulažu enormna sredstva u eduatainment centre raznih tipova. Od znanstvenih, tehnoloških, prirodoslovnih, pa sve do edutainment centara u kojima imate cijeli jedan svijet, gdje djeca mogu iskusiti kako je biti pekar, vatrogasac, liječnik, graditelj… Nevjerovatne stvari rade! Lokalne zajednice ulažu u takve centre jer znaju da će to dovesti mnoge ljude, potaknuti turizam, a dugoročno pozitivno djelovati na razvoj lokalne zajednice. Mislim da mi nismo svjesni svega toga. Po ekonomskim stručnjacima zemlje Azije i Afrike kroz par desetljeća postat će najjače zemlje svijeta, a mi se polako pretvaramo u muzej. Trebali bismo se ugledati na njih, optimizam i ambiciju koju imaju u stvaranju jednog novog i življeg svijeta. U polju edukativne zabave i animacije – sigurno.

Izvor: imaginationplayground.com

Izvor: imaginationplayground.com

Prema Vašem mišljenju, koji je najbolji način da se dete zadrži dalje od smart uređaja tokom putovanja?

Ja vodim blog motheringdigitally.wordpress.com upravo iz želje da pomognem roditeljima u kaosu modernih vremena i tehnologije i često dobivam takva pitanja, a moj odgovor možda neće biti kakav ljudi obično očekuju. Ako dijete nema igru, ako nije naučeno živjeti bez uređaja, samo ćete dobiti cendravo dijete. Rekla bih da je važno postaviti vremenske limite upotrebe uređaja, ali i poticati kreativnu upotrebu, no to ne može biti tako samo na odmoru. Ako želite miran i lijep odmor, nemojte drastično mijenjati navike svoje djece, neka balans bude prisutan tijekom cijele godine. Sve umjereno. Nisam za potpunu zabranu, kao niti za neograničeno korištenje, a osobito nisam za drastične rezove.

Šta hotelima i turističkim radnicima može donijeti uvođenje edutainmenta?

Zadovoljniju djecu i roditelje, dodatni prihod, popularnost, ali i diversifikaciju u odnosu na konkurenciju.

Koliko je vrijemena potrebno da bi se u nekom hotelskom objektu uveo edutainment kao način učenja i zabave za djecu?

Ovisno o opsegu zahvata. Ako se radi potpuno novi koncept i gradi se igraonica na ambicioznim temeljima, uz suradnju arhitekata i dizajnera, dulje, naravno. No, ako uvodite jedan program, dovoljno je par mjeseci. Sve ovisi je li to postojeći program, ili istražujemo i kreiramo tailor-made program baš za tu organizaciju.

Koliko su interesovanje za sada pokazali hotelijeri?

Od samog početka – puno. Razgovaram s ljudima i svi smo svjesni da moramo učiniti nešto za svoje programe, dodati vrijednost, prezentirati svoje destinacije u jednom novom svjetlu i kreće se polako. Naravno, ugostiteljski je posao jedan težak, složen posao, toliko toga ima za brinuti se, od vilice i noža, preko klima uređaja, marketinga do Wi-Fi-ja i svaka organizacija ima svoj ritam u kojem može određeni period posvetiti inoviranju svoje animacije. Pogotovo je se stalno događa nešto novo i hotelijeri moraju pratiti trendove, a trendova puno. No, dolazi i animacija na red, i to je odlično.

Prema Vašem mišljenju, da li je napredak hotelske tehnologije umanjio značaj igraonica, boravka van hotela i igranja u prirodi tokom odmora?

Ovisi o obitelji. No, globalno – nažalost jest. Ipak, važno je razumjeti djecu. Ona možda nisu imala prilike upoznati, razviti, zavoljeti slobodnu igru u prirodi. Mnoga gradska djeca ne znaju, vjerujte mi, ne znaju, nemaju iskustvo boravka i nestrukturirane igre u prirodi! Mnogim odraslima je to teško shvatiti, mi smo više bili vani no u kući, no jednom kad to uvidite, shvatite da imamo odgovornost ponovno ih naučiti igrati se u prirodi. Nećemo više moći vratiti ih u doba Pere Kvržce i njegove družine, ali ponuditi im način kako se približiti prirodi, kako osmisliti svoje igre – to je jedan od ciljeva mog rada.

Imate li prijedloge za inoviranje family turizma Hrvatske?

Puno njih! Mi imamo toliko ljepota koje uopće ne prezentiramo. Uvijek kažem kako su polinezijski otoci, Hawai, Azija je tako lijepo plasirala svoje plesove, svoje nošnje kao zasebne atrakcije, dok se mi još većinom držimo „foklorna skupina pleše na terasi“ pristupa. Šteta je to. O prirodi i potrebi zabavnih avantura da ne govorim. Family turizam je toliko napredovao, ima sve više imućinih ljudi i oni žele doživjeti destinacije, žele upiti lokalna obilježja, otići s novim znanjima.

Izvor: imaginationplayground.com

Izvor: imaginationplayground.com

Šta mislite, koji su nedostaci trenutno kada su u pitanju zabavni sadržaji u hotelima?

Ljudi su različiti, i hoteli su različiti, i to je super. I tako treba biti. Svijest o idealnom gostu i profilu gosta i njegove djece trebaju biti polazište razvoja priče, animacije i uopće ponude. Meni kao gostu često nedstaje malo više živosti, ludosti, prave zabave, aktivnosti, novosti, iznenađenja. Nisam sklona ići u fitness koji je svugdje u svijetu jednak, ali recimo zaplesati neki lokalni ples, obući se u nošnju, naučiti jodlati ili tako nešto – uvijek. To volim. Obogatiti svoja iskustva. Meni kao roditelju nedostaje da mi djecu obuku u istraživače i da mrtvi ozbiljni pristupe svojoj ekspediciji, da hodaju po prirodi, nalaze životinje, zamažu se, da donesu svoje „blago“ i imaju osjećaj avanture vezan uz lokalnu destinaciju. Zaigrani, disnejevski zaljubljenici u prirodu, lokalnu kulturu, voditelji koji imaju karizmu i šarm, eto, to bih ja dodala svakom hotelu i destinaciju. Zato takve stvari i razvijam i radim.

Imate li planove za inovaciju edutainmenta?

Puno planova. Previše, zapravo. Prema jednoj divnoj knjizi Elizabeth Gilbert Big Magic o kreativnosti navodno su ideje neka živa bića, koja imaju svoju volju i traže osobu koja će ih dovesti u djelo. Ljute se ako ih ignorirate, i svašta rade. Čini mi se da mnoge ideje biraju mene, moje suradnike i moju djecu, nekad je to i izluđujuće.

Jedino, bit ću iskrena, naučila sam s godinama usporiti, birati, ići lagano. Trudimo se ne fejkati. Radimo malo, da bismo isporučili pravu kvalitetu. I kako je u pitanju dječja animacija, vrlo sam stroga kad je u pitanju odabir klijenta. Znate, imamo nažalost često nedovoljno jasnu sliku o tome kako se izgrađuje dječji program. Djeca su osjetljiva, nježna, na njih stvari utječu puno jače nego na odrasle. Odgovorni smo prema njima. I doživjela sam vrlo financijski ambiciozna očekivanja i podilaženja sponzorima koja su išla na uštrb života i iskustva i sigurnosti djeteta. To se ne smije događati. Nikada.

Paradoks je da doista u segmentu rada s djecom, dječjim igračkama, ima ogroman financijski prostor. Ali, previđamo da to nije prodaja usisavača. Treba paziti na detalje, poštovati dijete, razvojne faze, njegove potrebe – i onda dolazi nagrada. Puno veća nego što ste i očekivali, roditelji su jako lojalni i velikodušni kada o njihovom djetetu skrbite s ljubavlju i pažnjom i bez fige u džepu. No, ako zamijete da su vam u očima ona dva velika dolara, zaboravite. Zato na razvoj dječjih programa i uopće na male turiste treba gledati dalekosežno, humano, po pravilima struke.

Uspjeh će iznenaditi. To bi bila prva inovacija. Recimo, došli smo do vrlo sofisticiranog pristupa dizajnu svjetlosti u hotelima, serviranju hrane, dizajnu koji je vrhunski, HACCAP i drugi certifikati su standard. Istodobno, o djeci skrbimo još pomalo onako, kao u nekim drugim vremenima. Podići standarde i ozbiljnost u ponudi dječjih animacija, educirati, pomoći da se kvaliteta podigne na kvalitetu drugih elemenata ugostiteljstva. Želim da u tome budemo prvi i najjači u svijetu. Ako to uspijemo, bit ćemo i prvi izbor roditelja.

Share Button
blog comments powered by Disqus

Subscribe